Razlika između digitalnog certifikata i elektroničkog potpisa

Poslovni, a sve više i privatni aspekti života, prelaze u digitalno okruženje. Da bismo kvalitetno obavljali svoj posao, nije nam potrebno biti fizički prisutni na radnom mjestu, a različitu dokumentaciju možemo jednako udobno i brzo urediti od kuće.

Međutim, ta promjena donosi brojne izazove. Prilikom potpisivanja ugovora, potvrđivanja financijskih transakcija ili slanja povjerljivih dokumenata, vjerojatno ćete naići na dva pojma: osobni digitalni certifikat i elektronički potpis . Iako su oba ključna za osiguravanje autentičnosti i integriteta digitalnih komunikacija, svaki služi svojoj svrsi i uključuje različite mehanizme.

U ovom ćemo postu uroniti u svijet digitalnih certifikata i elektroničkih potpisa, istražiti razlike i sličnosti između njih te vidjeti kako doprinose sigurnosti na internetu.

Digitalni certifikat: Temelj povjerenja na internetu

Što je digitalni certifikat? U svojoj srži, digitalni certifikat je vrsta kriptografskih akreditiva, slično osobnoj iskaznici, kojom pojedinci ili organizacije dokazuju svoj identitet u digitalnom svijetu. To je računalni zapis koji sadrži informacije o vlasniku, njegov javni ključ i podatke o izdavatelju digitalnog certifikata (pružatelju kvalificiranih usluga povjerenja) te razdoblje valjanosti.

Kako djeluje digitalni certifikat

Digitalni certifikat djeluje na temelju infrastrukture javnih ključeva (PKI), koja omogućava sigurnu komunikaciju putem interneta pomoću asimetričnog šifriranja. Proces uključuje sljedeće korake:

1. Stvaranje para ključeva: Sigurna web stranica za novog vlasnika digitalnog certifikata stvara par kriptografskih ključeva, jedan javni i jedan privatni. Javni ključ uključen je u digitalni certifikat, dok je privatni ključ sigurno pohranjen i dostupan samo vlasniku.

2. Zahtjev za certifikatom: Web stranica šalje zahtjev za potpisivanje certifikata (CSR) izdavatelju digitalnog certifikata, koji uključuje javni ključ web stranice i identifikacijske informacije.

3. Validacija: Izdavatelj digitalnog certifikata potvrđuje identitet vlasnika (onoga tko je zatražio izdavanje certifikata) i zahtjev za potpis certifikata.

4. Izdavanje certifikata: Nakon uspješne validacije, izdavatelj izdaje digitalni certifikat, potpisan njegovim privatnim ključem, koji povezuje identitet vlasnika i vlasnikov javni ključ.

5. Distribucija certifikata: Digitalni certifikat postaje javno dostupan i omogućuje provjeru identiteta vlasnika.

6. Sigurno poslovanje: Vlasnik digitalnog certifikata može sigurno potpisivati elektroničke dokumente svojim privatnim ključem. Valjanost potpisa može se pouzdano provjeriti pomoću vlasnikovog javnog ključa i identiteta (preko digitalnog certifikata koji povezuje javni ključ s vlasnikom).

7. Lanac povjerenja: Budući da posjetitelji vjeruju izdavatelju digitalnog certifikata koji je uključen u njihove preglednike, posljedično vjeruju i certifikatu vlasnika.

Primjena digitalnih certifikata

Digitalni certifikati koriste se u različite svrhe: od sigurne identifikacije web stranice ili pojedinca koji želi sigurno poslovati na internetu do šifriranja elektroničkih poruka koje mogu dešifrirati i čitati samo namijenjeni primatelji. Programeri softvera mogu koristiti digitalne certifikate, na primjer, za potpisivanje koda, čime jamče da ga nitko nije izmijenio i da ga možemo sigurno pokrenuti.

Sada kada znamo što je digitalni certifikat i kako djeluje, pogledajmo što je s elektroničkim potpisom?

Elektronički potpis: Digitalna alternativa rukopisnom potpisu

Elektronički potpis (ili e-potpis) skup je podataka u elektroničkom obliku, koji su dodani drugim podacima u elektroničkom obliku ili su s njima logički povezani, a potpisnik ih koristi za potpisivanje. Prema uredbi eIDAS, omogućava provjeru identiteta potpisnika i služi kao digitalna verzija rukopisnog potpisa (o tome čitajte u blogu Kako mogu znati da je elektronički potpis siguran? ).

Elektroničkim potpisom označujemo suglasnost, odobrenje ili potvrdu sadržaja digitalnog dokumenta ili transakcije. E-potpis omogućava udoban i učinkovit način potpisivanja dokumenata.

Prema uredbi eIDAS, razlikujemo tri tipa e-potpisa:

• Elektronički potpis (ES): Najčešći tip, jednostavan za uporabu i ne zahtijeva provjeru identiteta.
• Napredni elektronički potpis (AES): Stvoren na temelju podataka za generiranje elektroničkog potpisa koje potpisnik može koristiti isključivo pod svojom kontrolom, omogućuje identifikaciju potpisnika i detektira svaku kasniju promjenu podataka.
• Kvalificirani elektronički potpis (QES): Nadograđena verzija AES-a, temelji se na kvalificiranom digitalnom certifikatu kvalificiranog pružatelja usluga povjerenja i posebnom sigurnom uređaju za potpisivanje, nudeći istu pravnu valjanost kao rukopisni potpis na papiru.

Odluka o korištenju elektroničkog potpisa ovisi o vrsti dokumentacije i povezanom poslovnom riziku. Za određene dokumente, ako tako nalaže specifično zakonodavstvo, birat će se kvalificirani elektronički potpis, dok za redovnu suradnju s klijentima koji su prethodno autentificirani, napredni elektronički potpis više nego zadovoljava.

Kako elektronički potpis djeluje u praksi

Logika sklapanja dogovora u digitalnom svijetu praktički je ista kao u klasičnom načinu sastavljanja i potpisivanja dokumenata, samo što se izbjegavaju vremenski zahtjevni uredski poslovi poput tiskanja, potpisivanja, skeniranja i slanja poštom. Proces obuhvaća sljedeće jednostavne korake:

1. Stvaranje dokumenta: Dokument stvarate kako ste navikli, u omiljenom uredskom programu, ali umjesto da ga ispišete, spremate ga kao PDF.

2. Priprema dokumenta za potpis: U okruženju za elektroničko potpisivanje odaberete potpisnike, odredite tip autentikacije i potpisa te svoj PDF opremite poljima za potpis i mogućim interaktivnim poljima za prikupljanje dodatnih informacija.

3. Autentikacija: Vaš potpisnik, ovisno o odabranom tipu potpisa i metodi autentikacije, verificira svoj identitet kako bi pristupio dokumentu.

4. Potpis: Nakon što dobije pravo pristupa dokumentu, potpisnik ga potpisuje.

5. Zaključivanje procesa potpisivanja: Kada svi potpisnici potpišu dokument, svaki od njih ga također primi na svoju elektroničku adresu.

Primjeri upotrebe e-potpisa

Elektronički potpisi mogu se koristiti za potpisivanje dokumenata poslovnih odbora, polica osiguranja, bankovnih kreditnih ugovora, logističke dokumentacije, zdravstvenih kartona, najamnih ugovora, kadrovske dokumentacije, narudžbi, otpremnica, projektnih izvještaja, tehničke dokumentacije, ugovora o povjerljivosti, zapisnika o primopredaji i mnogih drugih.

Digitalni certifikati i elektronički potpisi ključne su uloge u osiguravanju sigurnosti, integriteta i autentičnosti online komunikacija i transakcija.

Digitalni certifikati uspostavljaju povjerenje na web stranicama i šifriraju podatke prenesene putem interneta, čime osiguravaju sigurnost identiteta i veze.

Elektronički potpisi , od jednostavnih do kvalificiranih, pružaju učinkovit i pravno usklađen način za potpisivanje dokumenata i izvršavanje digitalnih transakcija.

Kombinirajući oboje, bit ćete odlično opremljeni za navigaciju kroz digitalni krajolik sigurnosti i usklađenosti s zakonodavstvom, dajući vašem poslovanju poticaj.