Pogled unatrag: prvi elektronički potpis

Godine 1869. Vrhovni sud savezne države New Hampshire razmatrao je slučaj Howley protiv Whipplea , koji se odnosio na ugovor izrađen i potpisan Morseovom abecedom putem telegrafske žice.

Sud je presudio da ime pošiljatelja, poslano telegrafom, vrijedi kao pravovaljan potpis. Bilo da je potpisano "čeličnim perom ili bakrenom žicom dugom tisuću milja", zakonska namjera ostaje ista.

Odluka je bila revolucionarna za svoje vrijeme. Tehnologija je bila jednostavna: Morseova abeceda, bakrene žice i osoba koja je upisala svoje ime u telegram. Dokument je bio poslovni ugovor, a potpisnici poslovni ljudi s jasnom poslovnom namjerom, koju je prenio telegrafist.

Rano priznanje elektroničkih potpisa

Howley protiv Whipplea nije bio jedini takav slučaj. Sudovi u SAD-u i Velikoj Britaniji priznavali su potpise poslane telegrafom, telefonom, a kasnije i faksom (sjećate li ih se?) kao pravno obvezujuće.

Najvažniji su bili namjera potpisivanja i povezanost potpisa s dokumentom — ne medij putem kojeg je potpis prenesen.

Pravne prekretnice: SAD i EU

Pravni okvir za elektroničke potpise formaliziran je krajem 1990-ih:

• 1999 (SAD): Zakon o jedinstvenim elektroničkim transakcijama (UETA) potvrdio je pravnu valjanost e-potpisa.
• 2000 (SAD): Zakon o elektroničkim potpisima u globalnoj i nacionalnoj trgovini (E-SIGN Act) potpisao je predsjednik Bill Clinton, koristeći tintu i pametnu digitalnu karticu.
• 1999 (EU): Prva EU Direktiva o elektroničkim potpisima uvela je kategorije e-potpisa .
• 2014 (EU): Uredba eIDAS uskladila je pravila među državama članicama EU-a, pokrivajući digitalni identitet i usluge povjerenja poput e-potpisa.

Razvoj tehnologije: od telegrafa do kriptografije

Telegrafi su mogli prenositi imena. Faksovi su slali slike s tintom. Današnji e-potpisi oslanjaju se na kriptografsku sigurnost.

Temelji kriptografije javnog ključa (PKI) postavljeni su 1970-ih. Današnja rješenja za e-potpisivanje temelje se na:

• Kvalificiranim digitalnim certifikatima
• Metodama provjere identiteta
• Vremenskim žigovima i sigurnosnim pečatima
• Detaljnim revizijskim tragovima

To osigurava da samo ovlašteni potpisnik može pristupiti dokumentu i potpisati ga - sigurno i provjerljivo.

Za razliku od telegrama, današnji e-potpisi su usklađeni s regulativom, provjerljivi i važe međunarodno.

U koji bi tip potpisa spadao telegram iz 1869?

Prema uredbi eIDAS, postoje tri vrste e-potpisa:

• Jednostavni elektronički potpis (SES): jednostavan za korištenje, bez provjere identiteta — npr. upisano ime u e-mailu
• Napredni elektronički potpis (AES): pod isključivom kontrolom potpisnika, moguće je identificirati potpisnika, otkriva izmjene
• Kvalificirani elektronički potpis (QES): temelji se na AES-u, ali uključuje kvalificirani certifikat od ovlaštenog pružatelja povjerenja i siguran uređaj (pametna kartica, USB token, SIM kartica ili potpisivanje u oblaku).

Prema današnjim standardima, telegrafski potpis iz 1869. bio bi jednostavni elektronički potpis (SES). Pokazivao je namjeru, ali nije imao dokaz o cjelovitosti dokumenta ni identitetu potpisnika.

Unatoč tome, postavio je temelje za cijeli koncept elektroničkih potpisa.

Od bakrenih žica do sigurnosti u oblaku, od Morseove abecede do kriptografije, e-potpisi su prevalili velik put. Ono što je započelo žicom i klikom danas je siguran, usklađen digitalni ekosustav povjerenja.

Temeljno načelo ostaje isto: povjerenje počinje s namjerom — ali danas ga štite moćne tehnologije i regulirane norme.

Moderne platforme poput BetrSigna, vodećeg rješenja za digitalno potpisivanje u regiji nastavljaju taj razvoj — brzo, sigurno i potpuno usklađeno.

Isprobajte BetrSign besplatno ili rezervirajte prezentaciju s našim stručnjacima.